Savjeti jedne tete

Idemo u vrtić: Kako se pripremiti i što (ne) reći djetetu

Kako pripremiti i sebe i dijete za početak vrtića, što očekivati od prilagodbe te što se sve događa kada dijete ostavimo i odemo na posao pitali smo odgajateljicu jednog zagrebačkog vrtića.

Idemo u vrtić: Kako se pripremiti i što (ne) reći djetetu

Polazak u vrtić vrlo je stresan period kako za dijete, tako i za roditelja. To ni ne čudi s obzirom da je to najčešće prvi puta da se dijete odvaja od roditelja s kojima je provelo većinu vremena od rođenja. Kako pripremiti i sebe i dijete za početak vrtića, što očekivati od prilagodbe te što se sve događa kada dijete ostavimo i odemo na posao pitali smo Vedranu Jukić, odgajateljicu jednog zagrebačkog dječjeg vrtića.

'Roditelji poznaju karakter svog djeteta, poznaju njegove životne navike, želje i potrebe, dok s druge strane, odgajatelji jako dobro znaju kako se dijete ponaša bez roditelja, kakvo je u kolektivu, kakvo je kada nema zaleđe majke ili oca, kako se snalazi sa vršnjacima, kako se igra, koliko je samostalno i ostalo. Dakle, jedni bez drugih ne možemo. Zato je važno da odnosi između odgajatelja i roditelja budu partnerski, iskreni i otvoreni', savjetuje odgajateljica Jukić i izdvaja ključne stvari koje bi bilo dobro napraviti (i izbjegavati) prije i tijekom polaska u vrtić: 

1. Važno je pozitivno govoriti o vrtiću

2. Poželjno je prije polaska prošetati oko zgrade vrtića i pričati djetetu da će tu ići, komentirati djecu koja se tamo igraju, imenovati sprave koje se nalaze na igralištu... 

3. Važno je ne ići u krajnosti pa govoriti djeci stvari koje ne znamo da će se tamo događati; tamo će ti biti jako lijepo, tamo ćeš se super igrati s igračkama i upoznati nove prijatelje (tim više jer u ranijoj dobi djeci prijatelji nisu primarni) i slično

4. Treba izbjegavati govoriti djetetu 'jako si mi nedostajao dok si bio u vrtiću' ili prijetiti vrtićem i odgajateljima (često čujemo da roditelji kažu 'e vidjet ćeš ti kad ti dođe teta', 'u vrtiću ti to neće prolaziti', 'jedva čekam ponedjeljak da odeš u vrtić, 'dovest će tebe teta u red' i slično)

5. Pomoglo bi da roditelji prilikom predaje djeteta ne nose dijete u rukama kako bi se izbjegla situacija da odgajatelj mora 'čupati' dijete roditelju iz ruku. Bolje je u garderobi djetetu pomoći oko obuvanja papučica i kratko ga pozdraviti, pokucati na vrata, okrenuti dijete prema odgajatelju i predati ga njemu, zatvoriti vrata i ne zadržavati se u hodniku. 

6. U slučaju da roditelj ima pitanja, uvijek je bolje postaviti pitanja kada dođe po dijete jer je u početku važno da taj jutarnji rastanak bude što kraći

7. Svaki odgajatelj ima svoj način rada koji je njemu najpraktičniji. U jaslicama je najčešće potrebno donijeti pelene za dijete, maramice i kremu ako koristi te u ormariću ostaviti ruksak s nekoliko pari rezervne robice i vrećicom u koju će se stavljati prljava i mokra roba

8. Korisno je obilježiti sve djetetove stvari, napisati djetetovo ime i prezime ili inicijale na cipele, odjeću, ruksak, jaknu, kape. Odgajateljice će vrlo brzo naučiti čije je što, ali za svaki slučaj

9. Pripremiti robicu koja se jednostavno oblači i svlači bez previše gumbića, jednodijelnih rompera, tregerića i slično, tenisice bez vezica (na čičak) i dobre veličine da ih dijete može samo obuti

10. Važno se pripremiti i na padove, slučajne udarce i ozljede druge djece, čega će biti

11. Dajte vremena i sebi i djetetu. Važno je da roditelji budu nježni i prema sebi i daju si vremena za prilagodbu jer je i njima vrlo teško u tom procesu

Jukić ističe kako je dobro i odgoditi polazak u vrtić ako se u djetetovom životu događaju druge velike promjene poput rođenja brata ili sestre, preseljenja ili gubitka člana obitelji. U slučaju da u takvim okolnostima nemate mogućnost odgoditi polazak u vrtić, spomenute događaje je važno napomenuti odgajateljicama. Također, u navedenim situacijama potrebno je imati više strpljenja i djetetu biti velika podrška jer je veća vjerojatnost da se vrijeme prilagodbe produži. 

S druge strane, ne zaboravite da je i uz vrtić potrebno provoditi dovoljno vremena s djetetom. 'Imajte na umu, bez obzira što dijete jako voli ići u vrtić, da je svejedno potrebno svoje slobodno vrijeme provoditi s njim', dodaje ova odgajateljica.

TIJEK PRILAGODBE NA VRTIĆ

Kad je u pitanju prilagodba na vrtić Jukić objašnjava da ona može biti i laka i srednja i teška. 'Ovisi o dobi djeteta, temperamentu, stečenom iskustvu prije polaska (je li već išlo u vrtić, ostajalo s nekim drugim i na koji način), o emocijama i strahovima roditelja koje prenosi na dijete. Jako je važno da prvih dana roditelj boravi s djetetom u skupini, da uđu zajedno i upoznaju odgajatelje što traje od 15 do 60 minuta, ovisno o vrtiću', kaže Jukić. 

Tada se odgajatelju mogu reći neke specifičnosti djeteta, ako ima alergije, neke teže bolesti, način na koji se uspavljuje ili umiruje, kako se igra, nosi li pelene, koristi li dudu, jede li samostalno i slično. 

'Drugi dan roditelj također ulazi s djetetom u skupinu, ali nakon 10 minuta odlazi i ostavlja dijete samo na 15-ak minuta. Tu je važno da roditelj ne nestane dok dijete ne gleda jer kada dijete primijeti da roditelja nema tamo gdje je trebao biti nastaje panika, dijete gubi povjerenje te se drugi puta teže opušta zbog straha da će roditelj nestati', objašnjava Jukić. 

Dodaje da je dobro doći do djeteta i kratko ga pozdraviti uz riječi poput: 'Ti se tu još malo igraj, a ja idem samo na WC (ili u trgovinu) pa dođem po tebe' i tu treba otići iako dijete plače. 'Pa mama, ako ima potrebu, neka suze pusti u autu i onda se vrati za 5 do 15 minuta (ovisno o dogovoru s odgajateljicom) i uvijek u dogovoreno vrijeme - nema kašnjenja.  Zatim roditelj više ne ulazi u skupinu, nego preuzima dijete na vratima', ističe odgajateljica Jukić. 

Treći dan roditelj ostavlja dijete na vratima i ostavlja ga samog otprilike pola sata, a daljnji tijek ovisi o više faktora:

- o iskustvu i preporukama odgajatelja koje su kod svakog drugačije

- o djetetu i kako reagira na novonastalu situaciju

- o vremenu koje roditelj ima za prilagodbu

Ne preporučuje se da dijete odmah ostaje duži period (iako je već išlo u vrtić), već taj prelazak treba biti postepen. 

Što se događa kada ostavite svoje uplakano dijete u skupini, zatvorite vrata i odete s grčem u želucu? 

'Roditelji najčešće pitaju dijete što su danas radili, s kim se dijete igralo, je li bilo dobro. Ne očekujte od odgajatelja da će dijete odmah imati hrpu likovnih radova izvješenih vani, da će se igrati s drugom djecom i sretno ulaziti i izlaziti iz vrtića niti da neće plakati... Za početak, u jaslicama nam je važno povezati se s djetetom, postići da nam vjeruje i da se uz nas osjeća sigurno. Važno nam je da dijete zna da smo tu ako bilo što treba, da zna da nam je u redu i ako je tužno i sretno i ljuto i uplašeno jer nama nije cilj da se dijete navikne biti bez svojeg roditelja, već da se počne osjećati sigurno uz nekog drugog', ispričala je Jukić za Bazzar i otkrila još slatkih detalja iz vrtićke svakodnevice. 

'Puno se mazimo, grlimo, ljubimo, tješimo... Odobravamo u početku sve dude, bočice, tješilice, mazilice, dekice, krpice i ostale prijelazne objekte i djetetu važne predmete. Pjevamo, plešemo, slušamo pjesmice, oživljavamo igračke, skrivamo ih po sobi, glumimo i izmišljamo svašta da djetetu odvučemo pažnju. No, najvažnije je da ih puštamo da se isplaču, sjedimo na podu, širimo ruke i dajemo zagrljaje, uvažavamo emociju, znamo da im je teško i ne pokušavamo ubrzati proces', kaže Jukić i dodaje da u vrtiću ne žele da se djeca naviknu i pomire sa situacijom, već da žele dolaziti i vole biti sa svojim odgajateljicama. 

U vrtiću pojačano rade na samostalnosti i brizi o sebi, uče sjediti za stolom, pospremiti stolicu nakon ustajanja, oprati ruke, uzimati papir, samostalno jesti, čekati u redu, ne uzimati igračku drugima iz ruke, pomagati jedni drugima, biti nježni prema vršnjacima, ali i misliti na sebe i zauzeti se za sebe, prepoznati što želimo i jasno i glasno to pokazati. Nakon toga djeca se počinju međusobno igrati i nadograđivati igru, izrađivati razne stvari i istraživati. 

'Ako roditelj ima povjerenja u odgajatelja (i obrnuto) imat će i dijete i lakše će sve to proći, a ako postoji nekakva rupa u komunikaciji, dijete će to osjetiti. Trebamo biti tim i raditi zajednoNe može se dogoditi, primjerice, da mi u vrtiću maknemo dudu, a roditelj ju doma daje. Dakle, ili ima dudu ili nema i slično. Zato je važno da smo stalno u kontaktu', zaključuje Jukić.